Izborne debate u BiH: Politička nekultura kandidata i kandidatkinja

Pojedini kandidati ne odgovaraju na poziv, potvrde dolazak pa se ne pojave

foto: Pixabay / Ilustracija

Izborna kampanja za lokalne izbore u Bosni i Hercegovini (BiH), koji će biti održani u nedjelju 6. oktobra, završava u subotu u 7 časova kada počinje izborna tišina.

Kandidati i kandidatkinje na ulici građanima i građankama nude razloge da glasaju za njih, dijeleći letke, upaljače, rokovnike. Stranke troše milione maraka za oglašavanje, bilborde, plakate, sve s ciljem da iz izborne utrke izađu kao pobjednici i pobjednice.

Prirodno bi bilo, a i to su demokratska načela, da kandidati i kandidatkinje u izbornoj trci učestvuju i u debatama. No, izbornih debata u BiH, u odnosu na preko 26.000 kandidata i kandidatkinja, je malo.

Komunikolog Mladen Bubonjić za Media.ba kaže da bi izborne debate trebalo da budu ključni segment demokratskog procesa jer one omogućavaju građanima da direktno uporede stavove i programe različitih kandidata, što je od suštinske važnosti za informisano donošenje odluka na izborima.

“U društvu koje se suočava s brojnim ekonomskim i političkim izazovima, kakvo je bosanskohercegovačko, predizborne debate pružaju priliku da se konkretno razgovara o rješenjima za svakodnevne probleme, od nezaposlenosti do korupcije i pravne nesigurnosti”, kaže Bubonjić.

Izborne debate jesu bitne u svakoj demokratiji, ali najpotrebnije su u tranzicijskim zemljama kakva je BiH, kaže to politikolog Harun Cero.

Debate bi, dodaje, trebalo da budu prilika da građani čuju stavove kandidata, da razumiju različite politike i prioritete stranaka, što im pomaže da donesu informisanu odluku na izborima.

“Debata je platforma gdje se mogu raspraviti važne teme kao što su ekonomski razvoj, obrazovanje, borba protiv korupcije, reforme u pravosuđu, i druge teme koje direktno utiču na život građana. Ovo je posebno slučaj na lokalnim izborima. Također i vrlo bitno kroz sučeljavanje, građani mogu vidjeti kako se političari snalaze u diskusijama i kako odgovaraju na teška pitanja, što im može pomoći da procijene kompetentnost i liderske sposobnosti kandidata”, dodaje Cero.

Smatra da ovdašnji političari često u debatne emisije dolaze neinformisani, nespremni i nesvjesni činjenice da u debatama predstavljaju i upoređuju izborne programe.

Iskustva javnih lokalnih medija

Izborni zakon nalaže javnim medijima da omoguće političkim subjektima – političkoj stranci, nezavisnom kandidatu ili kandidatkinji, koaliciji ili listi nezavisnih kandidata i kadidatkinja – koji su registrirani u izbornoj jedinici koja pripada osnivaču javnog medija – najmanje tri minute neposrednog obraćanja. Svi elektronski mediji dužni su poštovati pravila koja nalažu da nijedan politički subjekt ne može imati povlašten položaj.

Javni lokalni mediji uglavnom pripremaju debate za načelnike/ce, gradonačelnike /ce ili kandidate/kinje za općinska i gradska vijeća u kojima izlaganja traju po 3 minute, uz dvije minute replike, a za redoslijed učesnika i učesnica koriste ždrijeb, kako je i propisano zakonom.

Elvira Aganović, glavna i odgovorna urednica RTV BPK Goražde, kaže da je koncept debatnih emisija uključivao postavljanje pitanja za teme koje smatraju ključnim za funkcionisanje lokalne uprave. To su teme poput rješavanja problema vodosnabdijevanja, deponovanja otpada, ekonomskog razvoja, mjera koje mogu prevenirati lošu demografsku sliku.

“Vodili smo računa o vremenu, da svi dobiju jednak prostor za izlaganja, ali i da damo priliku građanima da izravno postavljaju pitanja. U nekoliko situacija se dogodilo da kandidati uopće ne dođu na debatu, a u tom slučaju dijelili smo vrijeme na one koji su u debati. Svi su imali uvodnu i završnu minutu za predstavljanje i poruku biračima, te naravno priliku za replike“, rekla je Aganović.

Televizija Kantona Sarajevo (TVSA) je organizovala predstavljanje političkih subjekata registrovanih za izbore u devet opština koje ulaze u sastav Kantona Sarajevo koji je i osnivač ovog javnog medija.

TVSA je, kako navode, omogućila svim političkim subjektima predstavljanje u programu TVSA.

Radili su to na dva načina: neposrednim obraćanjem u trajanju od 3 minute te debatnim emisijama u kojima su ugostili kandidate za načelnike u devet opština na području Kantona Sarajevo. Emisije su trajale do 70 minuta, zavisno od broja sagovornika.

“Od 16. septembra pa do 3. oktobra emisije smo snimali ponedjeljkom, utorkom i četvrtkom u terminu od 13 sati, a emitovane su isti dan u 20 sati. Iako su svi kandidati imali dovoljno vremena da se organizuju i usklade svoje obaveze s gostovanjem u debatnim emisijama, neki od njih se nisu odazvali našem pozivu”, kaže urednica izbornog programa TVSA Nađa Kavazić.

Od devet opština Kantona Sarajevo, samo u tri (Ilijaš, Hadžići i Ilidža) održane su debate u kojima su učestvovali svi kandidati za načelnike.

U debatnoj emisiji za Novi Grad pozivu se nije odazvao Semir Efendić, kandidat Stranke za BiH. To mu je, “kako je objasio, bio prvi put da odbije poziv za učešće u debati, jer, napisao je na Facebooku, protivkandidat nije dovoljno pristojan, a ni ozbiljan da bi s njime vodio bilo kakvu debatu”.

“Zbog toga je umjesto debate realizovan razgovor sa njegovim protukandidatom u trajanju od 20 minuta. Identična situacija je bila i u debatnoj emisiji za Vogošću jer se nije pojavio kandidat koalicije Trojka Fuad Abaspahić. U debatnoj emisiji za opštinu Centar od prijavljena četiri kandidata pozivu su se odazvala dva: Hajrudin Mulić i Tarik Jažić, dok je izostalo gostovanje Srđana Mandića i Denisa Gratza. U emisiji za Stari Grad izostalo je gostovanje Irfana Čengića, a za Novo Sarajevo Benjamine Karić”, priča Kavazić.

Uredničkom odlukom u emisijama gdje je trebalo da budu dva kandidata, a jedan se nije pojavio, organizovan je razgovor sa preostalim kandidatom do 20 minuta. Taj kandidat dobio je priliku da prezentuje svoj program iako to onda nije bila forma debatne emisije nego razgovora.

“Napomenuću da se pojedini kandidati nisu udostojili niti da zvanično odgovore na zvaničan poziv mailom”, kaže Kavazić.

Izvršna direktorica programa RTVUSK Aida Štilić kaže da im se tokom snimanja predizbornih debata nerijetko dešavalo da im kandidat potvrdi učešće, ali se ne pojavi na snimanju emisije.

“Mnogo nezavisnih kandidata, kao i kandidata nacionalnih manjina, uopće se i ne javi na naše pozive, a skoro mjesec dana unaprijed su znali da su tokom žrijebanja dobili određeni datum, a mi u skladu s tim organizovali grupe za učešće u debatnoj emisiji“, kaže Štilić.

Dešavalo se i to da se u emisijama u kojima je planirano sučeljavanje četiri kandidata, pojavi samo jedan iako su i preostala tri potvrdila dolazak koji nisu otkazali.

“Zbog te potvrde organizovana su dva snimatelja, dodatni tonac i montažer u realizaciji, a sve su ustvari mogla riješiti dva čovjeka. Umjesto toga, petorica ljudi su tu noć, zbog neodgovornosti kandidata, radila“, dodaje Štilić.

Pored javnih medija i pojedini komercijalni su radili debate. Klix.ba je u svom studio ugostio više kandidata, ali su poziv odbili Benjamina Karić, a potom i Nedžad Koldžo, koji ne želi u debatu bez Karić. Poziv nisu prihvatili ni Semir Efendić, Draško Stanivuković, Irfan Čengić i Fuad Kasumović.

U Republici Srpskoj debate skoro da ne postoje. Pozivi za debatu za poziciju gradonačelnika ili gradonačelnice Banjaluke su upućeni od više medija TV K3, Klix, Buka magazin i portal Gerila. Kandidatkinja Jelena Trivić je objavila kako je ona prihvatila poziv svih medija za debatu, a da se njen protivkandidat nije odazvao nijednom.

Zašto kandidati izbjegavaju debate

Umjesto da troše novac na plaćano oglašavanje, outdoor kampanju ili sponzorisanje objava na društvenim mrežama, kandidati bi mogli iskoristiti besplatan prostor u medijima. No, mnogi to ne rade. Jedan od razloga je nespremnost za dijalog, ali i odbijanje da govore u okolnostima u kojima ne kontrolišu ni novinare ni sagovornike. Za komunikologa Mladena Bubonjića izbjegavanje učešća u debatama ukazuje na ozbiljan nedostatak političke kulture, ali i na nespremnost kandidata da se suoče s kritikama i izazovima koje nameću njihovi politički protivnici.

“To često šalje poruku da kandidati nisu spremni da otvoreno razgovaraju o svojim politikama ili da ih se može suočiti s odgovornošću za svoje ranije postupke. Takva praksa ne doprinosi političkom sazrijevanju društva, već podstiče polarizaciju i neinformisanost glasača”, kaže Bubonjić.

“Umjesto da podstičemo kulturu političke komunikacije koja podstiče društveni konsenzus, povjerenje u politiku, ova kampanja nam otkriva da političko oglašavanje ide prema oblicima komunikacije nad kojima kandidati imaju veću kontrolu”, kaže univerzitetska profesorica Nermina Mujagić.

Govori da je kampanja prešla na online platforme jer je u online prostoru, kako kaže, lakše prikriti vlastite obmane. Ocjenjuje da su građani bez javnih debata itekako oštećeni.

Prema riječima političkog analitičara iz Banjaluke Velizar Antić, bh. društvo je nazadovalo jer je prije desetak godina dolazilo do debata najznačajnijih političara prije izbora.

“Mi sada imamo ušančene političare u svojim medijima i ne pada im na pamet da ukrste argumente i dođu na debatu sa političkim protivnicima. Prosto, oni plasiraju biračima svoju istinu u medijima koje kontrolišu i mi u društvu ne možemo ni da dođemo do debate gde bi birači mogli da čuju argumente i kontraargumente različitih političkih opcija”, smatra Antić.

Paulina Janusz, stručnjakinja za političku komunikaciju, vjeruje da kandidati na lokalnom nivou samo slijede primjere iz vrha budući da u Federaciji BiH već nekoliko izbornih ciklusa nema debata za članove Predsjedništva.

“Onda se taj način razmišljanja preliva na lokalni nivo i ako danas neki kandidat odbija debatu, on uvijek može reći, ‘ako nije Bakir Izetbegović ili Dragan Čović, onda neći ni ja’. U RS-u, pak, imam utisak da političari više prate primjer Srbije, gdje vlast i opozicija vode paralelne kampanje i maltene se ne presijecaju u medijima. Ako na debate ne ide Aleksandar Vučić, onda očito one nisu neophodne. To je vjerovatno argument kandidata u RS-u”, kaže Janusz.

Smatra i da za pobjedu u debati nisu presudne kvalitetne ideje već umijeće javnog nastupa, sound-biteovi i druge retoričke tehnike.

“Dakle, veće šanse da se u debati pokaže s najbolje strane ima vješt demagog, nego stručnjak s realnim rješenjima problema građana. Osim toga, meni je upitan uticaj debata na izborne odluke”, smatra Janusz.

Mišljenja je i da građani danas debate uglavnom gledaju “navijački”.

Nedostatak resursa, ali i stroga pravila RAK-a 

Kandidata i kandidatkinja je puno, a resursa u lokalnim medijima malo. Nedostaje opreme, novinara i novinarki i ostalih radnika i radnica koji bi se bavili izbornim kampanjama. Novinari i novinarke pored angažmana za proizvodnju debata moraju da se bave i svojim primarnim poslom – dnevnim novinarstvo. Rad na debatnim emisijama tim umjesto posebne, najćešće bude dodatna radna obaveza.

Elvira Aganović kaže kako su tehnički kapaciteti RTVBPK Goražde vrlo skromni što je standardni problem kod organizacije bilo kojih zahtjevnijih projekata. Ipak, kako je dodala, i ovaj put su se opredijelili da osiguraju gostovanja kandidata na lokalnim izborima u debatama, tako da su, kako navodi, imali ukupno 12 debata, od čega pet za kandidate za načelnika odnosno gradonačelnika.

Osim tehničkih nedostaju im i ljudski resursi. Slične probleme imaju i medijski radnici TVSA. Sve to, na kraju, utiče i na kreativnost programa.

“Generalno je malo prostora za kreativnost, za to nam nedostaje više kadra. Koliko god bili kvalitetni i profesionalni, nažalost u lokalnim televizijama, kao što je to slučaj kod nas, nedostaje kadra“, kaže Nađa Kavazić.

U RTVUSK, osim ljudskih kadrova, problem je i prostor, budući da je studio u kojem se organizuju debate mali. Aida Štilić kaže da organizacija debata iziskuje mnogo posla kojeg radi pretežno samo jedna osoba koja je inače zadužena u redakciji za organizaciju snimanja, tj. komunikaciju, urednik, snimatelj i novinar na terenu, dogovaranje učesnika u kreiranju priloga, reportaža, intervjua….

“Sada joj je pored tog posla pridodan i ‘izborni’, dakle potvrđivanje i svakodnevna komunikacija sa svim kandidatima za vijeća i načelnike/gradonačelnike“, kaže Štilić.

Dodaje da se u organizaciji debata trude poštovati novinarske standarde, ali i pravila RAK-a. Štilić kaže da se forma koju moraju ispuniti poštuje, ali da ona kao voditeljica nema mogućnost postavljanja dodatnih pitanja.

„Vremenski sam ograničena, kandidati se pripreme i sa papira čitaju odgovore na unaprijed određene tematske oblasti. To ubija kreativnost, gledaocima/slušaocima je dosadna forma, a oni ne znaju da smo mi ograničeni pravilima“, kaže Štilić.