Problemi sa osiguranjem – pitanja i odgovori FAQ
Šta uraditi u slučaju prodaje vozila, ako prodavac zahtijeva da mu se izvrši povrat premije?
Odredbama Uslova i Premijskog sistema utvrđeno je da u slučaju otuđenja, odnosno prodaje vozila za vrijeme trajanja osiguranja, pravo i obaveze iz ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti prenose se na novog vlasnika, odnosno korisnika i traju do isteka tekućeg razdoblja osiguranja naznačenog u polici bez prava iz « pričeknog « – respiro roka.
Na izričito traženje prodavca da ne želi ustupiti policu do njenog isteka , ista se može za preostali dio vremena stornirati, povući kopija iz MUP-a i izdati nova polica do isteka registracije vozila na novog vlasnika po «pro-rati temporis « – što ne bi trebalo da bude praksa.
Kada je u pitanju zeleni karton , mora se znati da podaci na zelenom kartonu, moraju biti identični podacima iz saobraćajne dozvole. Ako je npr. za vrijeme trajanja police došlo do promjene vlasnika vozila, te u saobraćajnoj dozvoli upisan novi vlasnik vozila, prethodni zeleni karton se poništava i izdaje novi po istoj polici na novog vlasnika. Pri uručivanju zelene karte, obavezno je da istu osiguranik potpiše. Nepotpisana zelena karta ne važi.
Koja je razlika između osiguranja vozila sa probnim i osiguranja vozila sa privremenim tablicama i kada se može izdati zeleni karton?
Osiguranje autoodgovornosti sa probnim tablicama pokriva odgovornost vozača na području zemlje u našem slučaju samo Bosne i Hercegovine i računa se shodno tabeli za osiguranje kraće od godinu dana i po premiji za određeno vozilo najviše zone rizika u primjeni (u našem slučaju V – zone).
Pojedinačno osiguranje motornih vozila s privremenim tablicama pokriva odgovornost na području zemalja članica « zelene « karte. Za ovo osiguranje se može izdati zeleni karton. I jedno i drugo osiguranje ne može biti kraće od 15 dana. Premija za osiguranje autoodgovornosti za sva putnička vozila sa privremenim tablicama iznosi 23,50 % od temeljne premije najviše zone rizika u primjeni.
Šta je franšiza u osiguranju?
Gotovo svako dobrovoljno osiguranje se može zaključiti sa učešćem osiguranika u šteti (franšizom), u tom slučaju ne nadoknađuje se šteta čiji je iznos manji od iznosa ugovorene franšize. Ako je iznos štete veći od ugovorene franšize , od štete se odbije iznos ugovorenog učešća ( franšize ).
U osiguranju autokaska i nekim imovinskim osiguranjima opravdani su manji procenti ugovorenog samopridržaja iz razloga što se na taj način eliminišu «bagatelne» štete i svi administrativni i tehnički poslovi oko istih.
U osiguravajućoj praksi poznato je više vrsta ugovaranja sa učešćem u šteti (franšiza ), a to su :
- ODBITNA FRANŠIZA – iznos naknade za svaku štetu umanjuje se za iznos ugovorene franšize, može procenat od novonabavne cijene vozila ili procenat od visine štete
- INTEGRALNA FRANŠIZA – iznos štete se ne isplaćuje ako je šteta u okvirima ugovorene franšize. Ako iznos štete prelazi ugovorenu franšizu tada se šteta isplaćuje u cjelosti, odnosno ne odbija se ugovorena franšiza. Ovaj vid je gotovo svuda prevaziđen jer «stimulira « osiguranike za povećanje štete.
- ALTERNATIVNA FRANŠIZA – je ugovorena franšiza kod koje se dopušta izbor između dvije mogućnosti, najčešće kod osiguranja «KARGA», gdje se može ugovoriti jedan iznos franšize za cijelu pošiljku, a drugi iznos franšize za osiguranje pojedinog koleta.
- AGREGATNA FRANŠIZA – je sistem kumuliranja iznosa franšiza iz pojedinih štetnih događaja do ukupnog iznosa ugovorene franšize. Ako se tokom trajanja osiguranja premaši iznos broja ugovorenih franšiza iz pojedinačnih štetnih događaja, sljedeće štete tokom trajanja osiguranja isplaćuju se bez odbijanja ugovorene franšize , odnosno isplaćuju se u cjelosti.
U postojećim premijskim sistemima osiguranja autokaska većine osiguravajućih društava u poslijeratnim godinama uveden je institut OBAVEZNE DODATNE FRANŠIZE kod osiguranja rizika krađe, a odbija se od iznosa obračunate štete.
Pored funkcije preuzimanja , procjene i likvidacije šteta članom 2. Zakona o osiguranju imovine i osoba u FBiH predviđena je obaveza preduzimanja mjera za sprečavanje i smanjenje rizika koji ugrožavaju osiguranu imovinu i osobe.
U tom smislu sva osiguravajuća društva u obavezi su izdvojiti iz premije svih vrsta osiguranja određena sredstva za tu namjenu, a prije svega u sufinansiranju aktivnosti na eliminisanju tzv. «crnih tačaka « na putevima , poboljšanju tehničke ispravnosti vozila, saobraćajnoj edukaciji djece i omladine, jačanju protivpožarne zaštite i dr.
Posljedice neprovođenja ovih mjera prije svega od organa i organizacija koje su to dužne po prirodi svoje djelatnosti su najteže kod upotrebe motornih vozila kao «opasnih stvari« . Od pogibije prvog pješaka u saobraćajnoj nezgodi 1896. godine , došlo se do toga da danas u svijetu godišnje gubi život 700.000 do 1.000.000 osoba od toga oko 20 % djece, uz ogromne materijalne štete.
Broj povrijeđenih i trajnih invalida dokazano je deset puta viši od navedenog broja poginulih. Iz navedenih podataka sa sigurnošću se može zaključiti da su saobraćajne nezgode globalni socijalni i zdravstveni problem koji se može tretirati u razmjerama epidemije. Statistike pokazuju da nerazvijene zemlje među kojima je i naša imaju u funkciji mnogo više starih i neispravnih vozila, loše puteve, slabu signalizaciju, promitivna sredstva za kontrolu i sve to zajedno proizvodi fatalne posljedice .
Vozilo kao «opasna stvar « u paru sa lošim vozačem koji nije svjestan potpuno i objektivno svih rizika predstavlja stalnu opasnost. Zbog toga je zakonodavac predvidio i osiguravajućim društvima preventivnu aktivnost i izdvajanje određenih sredstava kao sastavnu komponentu osnovnim poslovima, koji bi trebalo sa ostalim subjektima u zemlji konstantno , sistematično i transparentno djelovati. Na žalost mnoge druge aktivnosti se podvode pod «preventivne«?
Kasko osiguranje cestovnih i šinskih vozila je dobrovoljno osiguranje , po kojem su pokrivene samo materijalne štete na vozilu i osigurane stvari u i na tom vozilu od sljedećih rizika: saobraćajnih nezgoda, pada ili udara nekog predmeta, požara, udara groma, eksplozije, oluje, grada , snježne lavine i sl , pada vazdušnih letjelica, manifestacija i demonstracija , zlonamjernih postupaka ili objesti trećih lica, oštećenja tapacirunga i namjernog prouzrokovanja štete.
Ako se posebno ugovori i plati, premijom osiguranja se pokriva i rizik krađe , poplave, bujice i visoke vode.
- Osiguranje od autoodgovornosti je obavezno zakonsko osiguranje i isto je preduslov za registraciju i upotrebu vozila u javnom saobraćaju , a kasko osioguranje je isključivo dobrovoljno osiguranje.
- Osiguranjem od autoodgovornosti pokrivene su nematerijalne i materijalne štete koje vozilo prouzroči trećim osobama, a kasko osiguranjem su pokrivene samo materijalne štete na osiguranom vozilu.
- U osiguranju od autoodgovornosti nije pokriven rizik krađe , dok je u kasko osiguranju moguće ugovoriti pokriće rizika krađe.
- Promjenom vlasnika vozila ugovor o osiguranju od autoodgovornosti ostaje na snazi do isteka, a ugovor o kasko osiguranju prestaje vrijediti dvadesetčetvrtog sata petog dana od dana kada je novi vlasnik preuzeo vozilo ,izuzev ako osiguranik postavi izričiti zahtjev da se osiguranje prenese na novog vlasnika do isteka osiguranja.
- Parametri za određivanje premije u osiguranju od autoodgovornosti su: snaga vozila, nosivost, namjena, zona rizika u kojoj je vozilo registrovano i dr., a kod kasko osiguranja osnovni parametar je novonabavna cijena vozila.
– Za razliku od osiguranja autoodgovornosti čija je cijena osiguranja jedinstvena na nivou države i gdje se primjenjuju jedinstveni uslovi osiguranja, kod kasko osiguranja osiguravači primjenjuju različite pristupe obračuna premije, utvrđuju različite popuste , doplatke i bonuse, ali obezbijeđuju i različito pokriće.
Pod pojmom “totalna šteta” u osiguravajućoj praksi smatra se ona šteta koja po ekonomskim principima zbog cijene popravke nije isplativa ili tehnički gledano vozilo nije moguće popraviti.
Osiguravač odštetu obračunava polazeći od vrijednosti vozila na tržištu odnosno cijene iz kataloga rabljenih vozila na dan štetnog događaja i vrijednosti “ostatka” oštećenog vozila koji se može tržišno iskoristiti-prodati.
Primjenom postojećih kriterija i normativa uz uvažavanje istaknutih polazišta utvrđuje se iznos naknade oštećenom. Najčešći slučajevi u praksi osiguravajućih društava su da se oštećenom isplati obračunati dio štete i ostavi ostatak vozila da sam prodaje na tržištu.
Prema sudskoj praksi oštećeni bi trebao uvijek biti u poziciji da bira hoće li uzeti “ostatak” vozila i sam prodavati ili će zahtijevati naknadu štete u visini vrijednosti vozila na dan štetnog događaja, a “ostatak” vozila ostaviti osiguravaču .
Na isti način na koji je zakonom predviđeno obavezno osiguranje od odgovornosti za upotrebu motornog vozila, regulisana je i upotreba čamaca i brodica na motorni pogon. Zajedničke Uslove za ovu vrstu osiguranja donio je Upravni odbor Biroa osiguranja Bosne I Hercegovine uz saglasnost svojih članica na sjednici od 17.12.1999.godine, a potom verifikovao Ured za nadzor.
Osnovno pitanje u ovim Uslovima je šta se podrazumijeva pod brodicom – čamcem ili jahtom na motorni pogon, a koje podliježe obaveznom osiguranju. Odgovor bi bio da je to brodica –jahta –čamac upisan u registar ovih plovila, registrovan za određene namjene, sport i razonodu, te čija snaga motora prelazi 15 kW.
Kada je u pitanju obim pokrića osiguravač je u obavezi nadoknaditi štetu temeljem ugovorenog osiguranja koje je nastalo iz upotrebe brodice-čamca ili jahte pri plovidbi na unutarnjim vodama, a došlo je do oštećenja drugog plovila , tjelesne povrede ili smrti neke osobe .
Navedeni Uslovi predvidjeli su i određene specifičnosti u obimu pokrića, isključenja iz osiguranja , gubitku prava iz osiguranja , obaveze osiguranika, obaveze osiguravača, teritorijalnu valjanost, regres osiguravača, utvrđivanje i način plaćanje premije, pitanje promjene vlasnika brodice i dr.
Uslovi osiguranja od automobilske odgovornosti u većini zemalja nose naslov “osiguranje autoodgovornosti vlasnika odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete pričinjene trećim licima”. Vlasnik odnosno korisnik motornog vozila dužan je da se osigura od odgovornosti za štete pričinjene trećim licima. On je dužan da sa nekim od društava za osiguranje zaključi ugovor o osiguranju. Ako tako postupi on je druga ugovorna strana iz toga ugovora, a ne treće lice. To znači, ako upotrebom tog vozila sam sebi napravi štetu osiguravajuće društvo nije dužno istu nadoknaditi po osnovu obaveznog osiguranja, jer štetu nije pretrpilo treće lice, nego druga ugovorna strana.
Ugovarač osiguranja je ono lice koje zaključuje ugovor o osiguranju u svoje ime ali za račun drugog lica osiguranika-vlasnika motornog vozila. Ugovarač osiguranja plaća premiju osiguranja, pošto je obavezu preuzeo zaključivanjem ugovora o osiguranju.
Međutim osiguravajuće pokriće uživa osiguranik – stvarni vlasnik vozila na koga glasi saobraćajna knjižica. Eventualnu naplatu štete na tom vozilu ugovarač osiguranja, ili korisnik vozila koji isto nije “preveo” na sebe može naplatiti samo na osnovu ovjerene punomoći vlasnika vozila
Osiguranje autonezgode je dopunsko ili dobrovoljno osiguranje vozača i putnika u motornom vozilu koje se može zaključiti uz obavezno osiguranje autoodgovornosti na istoj polici, kao i uz kasko osiguranje motornog vozila. Ugovaratelj ove vrste osiguranja može biti svaka pravna ili fizička osoba koja posjeduje motorno vozilo.
Obaveze osiguravatelja za štete prema vozaču i putnicima nastaju kada nastane osigurani slučaj pri vožnji ili upravljanju motornim vozilom, utovaru ili istovaru robe i drugim manipulacijama koje su u vezi sa saobraćajem. Osiguranje autonezgode� ne može zamijeniti obavezno osiguranje putnika u vozilima javnog prevoza.
Ova vrsta osiguranja obuhvata osiguranje od posljedica nesretnog slučaja svih osoba u svojstvu putnika u javnom prevozu autobusima svih vrsta i namjena, putničkih taksi i rent-a-car vozila, šinskih vozila, vazduhoplova i plovila i svih drugih prevoznih sredstava, bez obzira na vrstu pogona, kojima se prevoze putnici uz naplatu prevoza u vidu djelatnosti.
Navedeno osiguranje zaključuje se na posebnoj polici koja čini sastavni dio dokumentacije za registraciju djelatnosti. Obaveze osiguravatelja regulisane su posebnim Uslovima za obavezno osiguranje putnika u javnom prevozu od posljedica nezgode.